Izraz za promašenu stopostotnu priliku u fudbalu. Kada se koristi u svakodnevnom govoru, služi da se opiše neka propuštena prilika u životu.
Zicere uglavnom promašuju autsajderi, a ako bi na život posmatrali kao na igru čovjeka i sudbine, lako bi bilo zaključiti ko bi u većini slučajeva to bio. Još ako se naspram čovjeka nalazi sudbina života na Balkanu i svega onog (uglavnom lošeg) što to povlači sa sobom, rijetko ko bi se usudio, uprkos primamljivom mogućem dobitku, kladiti se na pobjedu dotičnog.
Dobre prilike se ovdje rijetko sreću, rijeđe iskoriste, tj. promašaji zicera nijesu rijetkost.
Do propuštanja dobrih prilika uglavnom dolazi kada se naviknuti na probleme, neočekivano, poslije ko zna koliko vremena nađete u povoljnoj situaciji. Nenaviknuti na takav osjećaj ljudi često budu toliko zatečeni da ili ne pokušavaju ni reagovati ili previše ispipavaju teren jer žele ono što je sigurno učiniti još sigurnijim. Dobre prilke nažalost ne čekaju, već bivaju uhvaćene od strane onih spremnijih ili jednostavno nestanu i ne jave se ponovo duži vremenski period.
Zamisli na trenutak da si profesionalni fudbaler i da stojiš ispred praznog gola u meču u kojem je kvota na tvoj tim dvocifrena. Izbjegao si ofsajd zamku nakon primljenog bekovskog pasa za svega par centimetara i ostavio za sobom zadnju liniju odbrane protivničkog tima. Već razmišljaš kako ćeš biti heroj. Ljudi će da te slave a klinci će sjutra da traže svojim roditeljima da im kupe dres sa tvojim imenom. Ne možeš da vjeruješ u kakvoj si se situaciji našao i nastavljaš da ideš prema golu jer ne želiš da rizikuješ iako si već odavno mogao šutirati. Sa svakim novim korakom odlažeš šut sve dok ne shvatiš da sa loptom ne možeš trčati brzo kao bez nje i da ti je protivnički igrač već za leđima. Uspaničen šutiraš i od siline udarca padaš na leđa dok je cijeli stadion na nogama u isčekivanju da li će lopta zatresti mrežu. Pokušavaš da podigneš glavu da i sam vidiš ali nema potrebe, odgovor možeš da čuješ. Razočaravajući uzdah cijelog stadiona ti govori da si promašio. U tom negodovanju osjećaš i da će svi oni koji su daleko lošiji od tebe govoriti kako su mogli bolje na tvom mjestu, kako si ispao kreten i kako nijesi imao pojma šta radiš.
Ostaje ti samo da misliš šta bi bilo da si se vodio vodio motom Trotter’s independent Trading-a – "Ko reskira profitira".
Tako otprilike završavaju šanse jednog prosječnog stanovnika našeg divljeg istoka.
