
Reklamiranje raznih proizvoda koji uglavnom ne vrede ni pišljiva boba, praćeno smornom pričom ziljavih prodavačica.
Ziljava prodavačica 1: Dobar dan gospodine, velika promocija je u toku, kupite 50 kesica kokošije supe i dobijate jednu kesicu gratis.
Ja: Neka, hvala.
***
Ziljava prodavačica 2: Dobar dan gospodine, kupite bilo šta u našem marketu u iznosu od 5.000 dinara i...
Ja: (prekidam je) Hvala ali ne hvala.
Ziljava prodavačica 2: Ali gospodine, kupite bilo šta u tom iznosu i dobijate lepu krpu sa našim logo-om.
Ja: Rekoh, ne treba.
(Mislim se: "Ma idi bre, za 5 somića mogu da kupim šta mi volja, a ti oćeš da mi uvališ krpetinu... Bože blagi, na šta smo spali")
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.