
Nastavnica, profesorka ili šefica, koja svojim učenicima, studentima, ili podređenima govori sve najgore, čak ih i vređa, ali je oni, bez obzira na to, veoma poštuju i vole. Razvija se neka vrsta stokholmskog sindroma.
Naravno, u naslovu je reč o osobi, koja je slovila za duhovnog vodiča i koju su dobri likovi iz trilogije proglašavali za najpozitivnije biće, iako ni u jednom od tri "Matriks" filma nije prorekla ama baš ništa pozitivno glavnom junaku, Neu.
Srednja škola, dva ortaka pričaju par dana pre mature.
A: Brate, jesi li popravio ocenu iz matematike?
B: Nisam, oborila me na popravni.
A: Brate!!! Ali sada nećeš moći da polažeš prijemni.
B: Znam, rekao sam joj.
A: I šta ti je rekla?
B: Da je to moj problem...
A: Ali, jesi li joj rekao da ti ideš na Likovnu akademiju? Tebi matematika ne treba.
B: Jesam. Rekla mi je da sam retardirano mazalo.
A: Treba da se žališ direktoru. Još te je izvređala, a u interesu gimnazije je da što više ljudi upiše fakultet.
B: Neću brate.
A: Zašto nećeš?
B: Meni je važno koje znanje ovde dobijam, a ja sam mnogo od nje naučio i dužan sam joj.
A: Dobro. Ako voliš tu proročicu iz "Matriksa", želim ti srećnu izgubljenu godinu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Našutirao bih B lika na prvu! +++