Nije ovo za svačije uši, a bogmi ni oči.
Uvod koji ti jasno stavlja do znanja da si u podređenom položaju i da bi svaka neodmjerena riječ mogla skupo da te košta. Trenutak kada ti ne vrijedi da se praviš naivan i da govoriš da nemaš pojma o čemu se radi.
-Zdravo Mare.
-Ee, šta ima Miki?
-Je l' to taj Rile?
-Jaooo, nemoj Miki molim te. Bilo pa prošlo.
-Ti si Rile?
-Jeste, ja sam...
-Prošetajmo.
-Nemoj Miki...
-Ćuti!
:udaljavaju se od Mareta:
-Ti si vjerovatno čuo za mene. Ja sam Miki, Maretov stariji brat.
-Jesam.
-Vjerovatno ti nisu dali dovoljno detalja o meni.
-Ne razumijem.
-Pa vjerovatno ti nisu rekli da sam bio u zatvoru kad si ti maltrtir'o Mareta, i vjerovatno ti nisu rekli zašto sam bio u zatvoru.
-Aa too..pa ovaj...nisam ja...
-Nisi ga ti ubacio u kontenjer??
-Pa ovaj...
-I nisi mu ti vez'o pertle za klupu??
-Ja...nisam...
-A nisi mu ti ni uzim'o džeparac???
-Ali to..to je bilo u osnovnoj...
-Jeste, ali sam ja data bio na Tunjicama. A sad sam tu, a kontenjer ti je sa desne strane i čeka na tebe.
-Nemoj Miki...
-I skidaj taj lanac sa vrata.
-To mi je od...
:kida:
-Ti još nisi uš'o!?
-Nemoj Miki...
-E sad kad' si se fino smjestio, sagni se i zaveži sam sebi pertle, jednu za drugu na mrtvi čvor.
