
Nositi hrpu knjiga od mesta studija do rodnog kraja tokom vikend posete ili daj bože neke duže, sa ciljem učenja. :Ozbiljno!: Po pravilu uopšte ne budu ni otvorene, pa se samo pokupe u poslednjem trenutku i vrate nazad. Sreće se kod štrebera u pokušaju i uplašenih brucoša, kasnije se izvali fora pa se bude lakši makar za njih.
Histologija, to moram da ponesem, jebeni kolokvijum... Anatomiju... Uf! Moram onda i atlase... I genetiku... seminar... Teško bre ovo mamumujebem!
...
- Cimeru, seliš se?
- Hahaha! Ma jok, nego eto poneo knjige...
- Dosadno im pa da ih malo prošetaš?
- Jbg, bliži se rok pa moram da stisnem malo.
- Aha... dobro! E mislim da su ti ostale neke dve ispod kreveta.
...
- Sine još samo ove dve tegle i to je to.
- Jao bre kevo, gde više? Obe torbe pune... a još ni knjige nisam stavio.
- Ajde, ajde, smesti negde!
- Nema šanse. Slušaj, donesi onu litru rakije, pa da idem... ostalo ću sledećeg puta. (Jebale me knjige!)
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
U, lepo +