Prosječni pisac dječije poezije

Liječeni narkoman, vječiti pijanac, nepopravljivi nostalgičar, voli djecu, zna isključivo rimu 1234, ne voli jesen i kraj raspusta, daje djevojčicama bone, uzor mu je Branko Kockica, objavio je 2 neuspješne knjige za odrasle , najpoznatija mu je pjesma Zelen, zelen bor koju je objavio u Pobjedi u nedeljnom dječijem dodatku predstavljajući se kao Marko iz 6a Osnovna škola "Nikola Tesla". Teme su mu od ljubavnih "Potok teče tok, tok, tok, ja te ljubim cmok, cmok, cmok." do psiho idiličnih "Na livadu zelenu ko trava, pase žuta krava, kako žuta rećiće neko, zato što sam ja tako reko". Voli da kaže za sebe da je umjetnik, da su riječi njegove igračke, pjesme su mu djeca i djeca su mu pjesme.
A sve je počelo u osnovnoj školi. Dobio je 4+ na pismenom iz Srpskohrvatskog jez. Shvatio je da zna da piše i da nije kao drugi.