Poznatija kao đačko savjetovalište. U datom trenutku svi učenici se obraćaju đačkom savjetovalištu za intelektualne savjete.
Posao đačkog savjetnika koji obavlja onaj nesretnik koji je zadnji birao klupu u kojoj će sjediti. To je izuzetno zahtjevan posao koji zahtjeva fizičku i psihičku spremnost, ali takođe neisplativ jer za svoje usluge obično dobiju samo ''hvala''. Fizičke predispozicije savjetnika moraju biti dobar sluh (da čuje profesorovo pitanje), određena decibelaža glasa (da čuje klijent, a ne profesor) i vješto baratanje listovima udžbenika i sveske (da klijent ne čeka). Savjetnik takođe mora biti vješt u sakrivanju od profesorskog pogleda.
Jedini koji nikada ne može tražiti usluge đačkog savjetovališta je sam đački savjetnik jer jednom kad on ustane iz prve klupe, više nema nikoga tamo i, avaj, onda savjetnik mora da uči i uči i uči iuči...
Samo zadnja klupa pa nek ne vidim bjelu vranu...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.