
Neophodan sastojak za svako pravo prijateljstvo.
Obično ide ovako: upoznate se s nekim, shvatite da imate gomilu zajedničkih stvari koje vas zanimaju i o kojima možete da pričate do besvesti, slažete se u manje-više svemu i poznanstvo polako prerasta u prijateljstvo.
Međutim, sve vreme znate da nešto fali; niste načisto sa novim poznanikom, čak i pošto ste ga znali nedeljama, ponekad i mesecima. Poverenje nije potpuno, jer ga još ne poznajete u celini, maske još nisu skinute. Ne znate kako će da odreaguje ako ga iz šale oterate u p.m., ne znate šta stvarno misli o vama, lažna ljubaznost i umerenost se oseća u svakoj rečenici.
Ako je ovakvom odnosu suđeno da preraste u pravo prijateljstvo, mora da prođe vatreno krštenje prve svađe. Sam razlog svađe nije važan, ali generalno - što je svađa ozbiljnija, to je krajnji rezultat bolji. Male stvari koje su vas kopkale će najzad da izađu na videlo i više neće biti tajni i prigušenosti stavova. Prekinućete kontakt na dan, dva, nedelju... Tek kada obe strane dođu do zaključka bi pomirenje bilo itekako korisnije od teranja inata, postajete istinski ortaci, "na prst u bulju". Sad znate s kim imate posla.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Čoveče ti si genije:)
Kakva kvalitetna,ali kvalitetna analiza. Ali još jača stvar je što si ti uočio ovu pojavu.
Ne bi me čudilo da si psiholog u nekoj školi, ili student psihoogije....
Hvala na lepim recima.
:) Nisam psiholog, ni blizu. Ali o ovome sam poceo da razmisljam jos kao klinac.
Eto, dokaz da je Vukajlija mesto gde mozes da definises sve ono sto si oduvek hteo, ali nisi imao kome.