
Ameri su u svojoj kinematografiji imali nekoliko razvojnih stepenica kad su negativci u pitanju. Tu su bili idijanci, pa zli japanski bogataši silovatelji manekenki, pa arapi teroristi, ruski generali kojima dokurčio SSSR, pa nešto malo Srbi sa hrvatskim imenima itd. To su naravno sve neki zli stranci daleko im lepa kuća. Ono što je uvek bilo in su ritualne psihopatske ubice koje odsecaju udove, konzerviraju organe, šiju od ljudske kože, odsecaju vaginu (pardon, taj je Englez), i tome slično. Ono što je osim nesrećnog detinstva svima zajedničko je ogroman zid iza leša, koji recimo visi, sa krvavim natpisom u stilu: Mislite o tome. I naravno, svi su baš ameri, nema greške.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
SAW
+
Svi sem Hanibala Lektora, on ti je upravo litvanska izbeglica čiju sestru su pojeli nacisti i kojeg su odgajili ruski generali a kasnije i njegova zgodna japanska tetka koja ga je usput naučila mesarskim zanatu...