![](/assets/vukajlija-8a1b5c1cfaa37915a8b4d51bf02b92cb0e9e1dd235e6e15aa94e201901a8c758.png)
Pljuca u dječjem slengu, ona koja se pljune na suvi zid, drvo, prozor i gleda kako ide na dolje. Česta igra kod djece koja se natjecaju čiji je puanj brži.
-Vidi seko moj puanj, kolki je, al je brz.
-A vidi Milane moj tek :pu!: vidi ga, ko metak.
-Kako to uspiješ uvije' tako? Aj da pljunemo oboje, da se trkaju, da vidimo koji je brži puanj.
-Ajde :pu!: :pu!: :apććuišš!:
-E, bato, sad zeznu pola prikolice i ne važi se pobjeda.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.