Lik koji je totalno šenuo. Toliki je psiho, da čak i Fredi plače kad mu dođe u san. Povučen i dosta miran tip. Retko kada progovara, a i kada progovori, smuči vam život, i uništi svaku želju za istim.
- Jel si čuo šta je juče bilo?
- Šta?
- Fredi progovorio sine.
- Svega ti? Šta je bilo?
- Ovako.
______________________________________________________________________
- Stojimo Miki, Dživdžan, Šone i ja na ćošku, i spikamo nešto. Fredi stoji u blizini.
- Kaže Dživdžan kako bi rado plodio onu malu sa Karaburme. Onu malu Mariju.
- Složimo se svi sa tim, kad odjednom, nešto frflja iza nas. Mi se okrenemo, kad ono Fredi. Kaže on sledeće:
- '' Dobra je Marija. Rado bih voleo da je fistujem. Ima lepu kosu, njuškao bi je ceo dan. A tek prstići, juuuuu. Svakoga dana ona ustaje u 7:00, prvo se umije, pa se zatim dobro isere i ond...''
______________________________________________________________________
- Šta onda? Šta je bilo?
- Ma Dživdžan ga zab'o u čelenku. Kaže da se jako uspaniči u njegovoj blizini, ne zna kako da reaguje.
- Ne seri?
- Pitaj Šoneta. Ustvari nemoj. I on je pod utiskom. Sačekaj dok izbaci tu boleštinu iz glave.
- Au sine. Fredi je baš puk'o kao Libija.