
Uspomene koje svako od nas vucara po džepovima i predgrađima srca, nemarno ih odlažući na neodrećeno vreme. Uglavnom stanuju na periferiji i po kutovima naših stanova i kancelarija, komotno koegzistirajući u našoj čamotinji. Ukoliko se kakav probisvet usudi da zadre u njihovu privatnost i otuđi njihovo pravo na postojanje, zaštitiće se crvenilom na licu nekadašnjeg vlasnika. Uglavnom se pojavljuju u obliku privezaka, blesavih rukavica sa prorezima za prste, kapama neobičnih i šašavih amblema, šalova i svakojakih trica. I da, njihova vrednost nikako nema materijalni karakter. Znače nam samo, jer mirišu na NJU.
Jednom prilikom sam pretrčao pola Novog Sada, jer sam poverovao da sam izgubio privezak koji mi je ona dala. Od Pivarijuma, do menze, pa sve do centra. Poražen i prilično sjeban, dovukao sam svoju guzicu do stana i onda se od muke udario po pantalonama. Bio je u džepu. I mada nisam patetični papak koji pati od slinavljenja i tih gluposti..., pa recimo samo da bih za tu sitnicu u bilo kom trenutku dao sadržaj svog novčanika ili bankovnog računa.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
Svaka cast. Vidim da nece doziveti jutro, ali meni se jako svidela. + i *
Odlična.
Ženial! Mada bi mi se više dopala bez drugog dela. Prvi me podseća na želje, ideje čovekove. A ja imam jednu, za koju treba smelosti.
+
Jepse, rasplaka me ko mladu šiparicu. *