Naziv odmilja za "drage" nam touch screen telefone, koji imaju takav ekran da se kontakt preko njih može postići jedino besomučnim pesničenjem po onom sirotom staklu, pleksiglasu, šta je već, koje je ni krivo ni dužno imalo sudbinu da postane dio nekvalitetnog mobilnog aparata, a završilo u rukama histeričnog manijaka koji je navikao da živce liječi na onim tipkama.
Često ovakvi modeli završe u smeću, ekran brzo pukne, "slučajno", a vlasnika opet, "sasvim slučajno", boli kurac da ga popravlja.
