
Ako izuzmemo metaforicko pusenje iz psovki, postoje iskljucivo dve osnovne vrste ove slobodne aktivnosti.
-Kod prve varijante veci je broj muskaraca medju pusacima, dok kod druge ima daleko veci broj zena, mada se ta razlika smanjuje iz dana u dan.
-Prvo dobro ide uz kafu, drugo uz fuka.
-Kod prve varijante se dimi, kod druge jok.
-Vamo se objekat pusenja trosi, i mora da se doplacuje, vamo ne i uglavnom je besplatno.
-Prvo izaziva zavisnost, a drugo, pa i drugo, manje vise, s tim sto postoji odvikavanje od prvog pusenja, a u drugoj varijanti to ne postoji.
-Prvo opasno po fizicko zdravlje, drugo bezopasno ukoliko nije rec o nekim ekstremnijim varijacijama.
-Pasivni pusaci se ovde bune i smeta im pusenje, a tamo, ne da ne smeta, vec i uzivaju.
-Kod zapocinjanja pusenja presudnu ulogu ima nagovor od strane aktivnih pusaca, za razliku od druge vrste gde na pusenje nagovaraju pasivni pusaci, koji su za sada uglavnom muskog pola.
-Moze prvo pa drugo, ili oba istovremeno, al je najcesci redosled drugo pa prvo.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
:+D
Za nekoga ko ne puši, prilično si opsednut pušenjem.
To je zato sto sam isfrustriran onim sto nemam.
;-(
:)