Rečenica koju na žurkama, sedeljkama i pijankama na kojima se okupljaju ljudi različitog muzičkog ukusa (i neukusa) izgovaraju ljudi koji ne pridaju toliki značaj muzici, ne obraćaju pažnju na muziku kada su u društvu ili "slušaju sve".
Kompromis je napravljen: Svi biraju pesme naizmenično.
Osoba A (pušta Whitesnake - Fool For Your Loving)
Osoba B (izdržava do pola pesme, baca pogled na Osobu A, i kada primeti da ona razgovora sa Osobom C, šunja se do kompjutera i pušta Soundgarden - Black Hole Sun)
Osoba A (primećuje da nešto nije u redu): Ej, bre, ko mi promeni pesmu?!
Osoba B: Ja sam! Nećemo valjda da slušamo one tvoje šminkere?
Osoba A: Ej, pa ne može tako, dogovorili smo se! Aaa, hoću da čujem svoju pesmu! (Ustaje)
Svi: Sedi bre, sedi... Ajde, sad ćete da se svađate...!
Osoba C (dežurni zajebant, iskoristiće svoje pravo da pusti nešto što blesavije - pesma koju je izabrala Osoba B ju je smorila, ustaje i šunja se do kompjutera): Ček da vidimo... Haha, jao ne mogu da verujem! (Pušta Vajta - Zlatna ribica)
Osoba D (Nakon pola pesme primećuje nešto neobično): A bre, šta je ovo? Ko je ovo pustio? Aaa, čekajte da ja pustim nešto! (Ustaje i odlazi do kompjutera - Osoba C bira da ne protestvuje, ionako joj nije bilo previše stalo do pesme - Pušta Aca Lukas - Sada pao sam na dno) Aaa, eee, ovo je bre muzika, ne ovi vaši drekavci...
Osoba E (Ustaje nakon deset sekundi pesme): Kakvu si, bre, ovo kukuruzovinu pustio?! Neću da slušam ovo! (Polazi ka kompjuteru)
Osoba F: Pa majke mu ga nabijem, pustite bilo šta, samo nek ide do kraja!