
Jebo mater tako se osjećam svaki put kada je ovo pomjeranje satova naprijed-nazad. Pogledam na telefon, piše da je 9 sati.
Siđem do kuhinje, sat pokazuje isto 9 sati.
Nosim kafu, kad onaj mali sat kod televizora pokazuje 8 sati.
Onda stanem i počnem da razmišljam koji me sat jebe, jel ovaj na telefonu i kuhinji ili onaj mali kod televizora kog smo kupili u Sloveniji 92-e.
A nije taj mali garant, on je miljenik u čitavoj kući, njega prvog namještaju.
I tako stojim, ladi mi se kafa, molim Boga da me niko ne pita kada sam ustao, zbuniću se, počeću da cimam glavom u stranu.
Oladi mi se kafa, et'...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Imaš sat za struju, ako ti ostali nisu baždareni. +
Taj sat je izgubljen u vremenu i prostoru, ono što on pokazuje nije moguće.
Oladi ti se kava čoveče lolo
Zato ja ne gledam na sat. Ako zakasnim - jebiga. Nisi u vojsci? Nisi. Nije radni dan? Nije. - opusti se.
pu jebem ti! dadoh plus i tek onda vidim da je remac...
Danas nikakvi dogovori, već se desilo da neki dođu u 8, drugi u 9, a treći ostanu zbunjeni.
+