
Jebo mater tako se osjećam svaki put kada je ovo pomjeranje satova naprijed-nazad. Pogledam na telefon, piše da je 9 sati.
Siđem do kuhinje, sat pokazuje isto 9 sati.
Nosim kafu, kad onaj mali sat kod televizora pokazuje 8 sati.
Onda stanem i počnem da razmišljam koji me sat jebe, jel ovaj na telefonu i kuhinji ili onaj mali kod televizora kog smo kupili u Sloveniji 92-e.
A nije taj mali garant, on je miljenik u čitavoj kući, njega prvog namještaju.
I tako stojim, ladi mi se kafa, molim Boga da me niko ne pita kada sam ustao, zbuniću se, počeću da cimam glavom u stranu.
Oladi mi se kafa, et'...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Imaš sat za struju, ako ti ostali nisu baždareni. +
Taj sat je izgubljen u vremenu i prostoru, ono što on pokazuje nije moguće.
Oladi ti se kava čoveče lolo
Zato ja ne gledam na sat. Ako zakasnim - jebiga. Nisi u vojsci? Nisi. Nije radni dan? Nije. - opusti se.
pu jebem ti! dadoh plus i tek onda vidim da je remac...
Danas nikakvi dogovori, već se desilo da neki dođu u 8, drugi u 9, a treći ostanu zbunjeni.
+