
Vanredno stanje! Najiritantniji mogući period. Ne možeš da spavaš, moraš da konstantno pomažeš ljudima i da im kuvaš kaficu, a o bahatosti istih da ne pričam.
7:00
(čuje se zvuk kamiona)
Jao, opet! U pu materinu, ne može čovek da spava...
- Izvolite, majstori, može kafica?
- Može, može.
- Meni jedna dupla.
- Kafa?
- Rakija, bre!
- Žiko, ne lupaj tim čekićem 'vamo dole!
- Aj' ne si, nego radi!
- Nije trebalo da piješ toliko.
- Ima da pijem, bre, boli me kc za sve!
- (ti nailaziš) Majstori, kako ide? Za koliko dana će biti gotovo?
- Mesec, dva...
- Ali to je samo izolacija, kakvih mesec, dva?
- Pa ima nekih (hik) kompilikacija...
- Kakvih kompilikacija? Mislite, komplikacija?
- E, to. Idi ti opet skuvaj kaficu, a mi ćemo da radimo, važi?
- Popili ste sedam kafa dosad!
Izrevoltiran odlaziš da odspavaš, ali čuješ ih i dalje:
- Rrrrrrrr! (zvuk bušilice)
- Žiko, idi u 3 p*e lepe materine, nemoj me prepadati!
- Hehehehehe!
Ti se samo pokriješ preko glave...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ala si cenzurisao nekad... Ko Žajk bokte