
Констатација у разговору између две особе од којих једна предлаже да се уради нека глупост. Служи да би се убедио релативно разуман саговорник на извођење неке нелогичне радње.
- Е, ај' једемо папир!
- Јес' ти прсо? Нећу.
- Што? Па радили смо и глупље ствари.
- А и то што кажеш. Ајде...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
to to... +
зар није било јуче исто ово?
Не знам. Мислим да није, урадио сам претрагу. Ако испадне да постоји још једна обрисаћу.