
Moderna verzija rečenice "Ne ulazi, razvijam film." Koristi se radi zavaravanja širokog auditorijuma i davanja do znanja da nam je baš tada frka i da mora nešto da se završi jer ne može da čeka. Uspešnost odjebavanja zavisi od osobe kojoj je rečeno.
Majka: (kuc, kuc)
Ćerka: Nemoj da ulaziš radim nešto važno.
Majka: A šta to ne smem da vidim?!
Ćerka: Ništa mama. Učim za sutra pa mi treba tišina.
Majka: Ako, majkino čedo. Samo ti uči. Biće od tebe nešto.
Ćerka: (Konačno je se otarasila i nastavlja sa poziranjem pred objektivom svog telefona)
Ćale: Sine, dođi da mi pomogneš.
Sin: Ne mogu ćale, radim nešto važno.
Ćale: I treba sine, samo ti razvijaj film, samo pazi da ne napraviš duple slike.
Ortak: Halo bre, gde si bre? Šta se radi bre?
Ja: Evo me, radim nešto veoma važno pa nemam vremena ni za koga.
Ortak: Ma marš bre tamo! Ajd javi se kad budeš imao vremena!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.