
Specijalna vrsta bića kojima san jednostavno nije potreban-tu su,u svako doba dana i noći, da se jave na otvoreni radio program.
Voditelj: Halo dobro jutro/dan/veče,ko je sa nama?
RB: 'Alo,jesam u programu?
V: Jeste teta Perso(automatski joj prepoznaje glas,jer se javlja češće nego đak generacije da odgovara),izvolite.
RB:Eee, Vlado(takođe i RB znaju napamat glas svakog voditelja),sunce moje ja imam jednu muzičku želju!
V:(U sebi: Jao,stvarno?A kad je to nemaš?) Samo recite,tu smo da vam udovoljimo.
RB:Može li ona(počne da peva,jer ne zna naziv pesme)?
V: Mislite na ''Baš mi se ne da'' od Milana Babića?
RB:E,tu,tu sinko,ne da mi se da se smirim,pogotovo noću ova reuma,pa penzije male,pa ovo grejanje kasni....
V: (U sebi:Boli me kurac)Ma biće to sve u redu,ide pesma za vas.Nažalost,imamo drugog slušaoca na liniji,pa ćemo morati da se oprostimo od vas,doviđenja,javite nam se opet.
(U sebi:'Fala kurcu!)
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.