
Smaranje do bola. Okruženje u kojoj se trpi subjektivno poimana večnost dosade. Smor čiji se kraj željno iščekuje ali ga nema ni na vidiku.
- Kad će kraj više? Ukočila sam se. Porodiću se ovde.
- Ćuti. I ja rađam.
- E još jednom me zovni na Veče srpskog srednjovekovnog stvaralaštva...
- Nismo u pozorištu jebote, na sahrani smo.
- K'o da ne znam. I šta treba sad? Da i mi umremo od starosti čekajući da pop završi?
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Bra'o! +++
Najgori je onaj porođaj kad ne znaš ni šta čekaš.
Porođaj radi porođaja- česta pojava u našim krajevima. Fantastična defka! +
ps. kupila si me već kod subjektivno poimane večnosti dosade.
Bravo Roro.
ahahahaa srpsko srednjovekovno stvaralaštvo ahahaha+++