
Smaranje do bola. Okruženje u kojoj se trpi subjektivno poimana večnost dosade. Smor čiji se kraj željno iščekuje ali ga nema ni na vidiku.
- Kad će kraj više? Ukočila sam se. Porodiću se ovde.
- Ćuti. I ja rađam.
- E još jednom me zovni na Veče srpskog srednjovekovnog stvaralaštva...
- Nismo u pozorištu jebote, na sahrani smo.
- K'o da ne znam. I šta treba sad? Da i mi umremo od starosti čekajući da pop završi?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Bra'o! +++
Najgori je onaj porođaj kad ne znaš ni šta čekaš.
Porođaj radi porođaja- česta pojava u našim krajevima. Fantastična defka! +
ps. kupila si me već kod subjektivno poimane večnosti dosade.
Bravo Roro.
ahahahaa srpsko srednjovekovno stvaralaštvo ahahaha+++