
Smaranje do bola. Okruženje u kojoj se trpi subjektivno poimana večnost dosade. Smor čiji se kraj željno iščekuje ali ga nema ni na vidiku.
- Kad će kraj više? Ukočila sam se. Porodiću se ovde.
- Ćuti. I ja rađam.
- E još jednom me zovni na Veče srpskog srednjovekovnog stvaralaštva...
- Nismo u pozorištu jebote, na sahrani smo.
- K'o da ne znam. I šta treba sad? Da i mi umremo od starosti čekajući da pop završi?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Bra'o! +++
Najgori je onaj porođaj kad ne znaš ni šta čekaš.
Porođaj radi porođaja- česta pojava u našim krajevima. Fantastična defka! +
ps. kupila si me već kod subjektivno poimane večnosti dosade.
Bravo Roro.
ahahahaa srpsko srednjovekovno stvaralaštvo ahahaha+++