
Kafa sumnjivog kvaliteta, pakovana u nezgrapna pakovanja koja se prodavala, sada već odmaklih devedesetih, u malim Rakić marketima. Bila je, kako Smederevci kažu, prava brlja, ali je njena jako pristupačna cena učinila nju dobro prodavanom. Recept te kafe bila je misterija koliko i recept za koka kolu. Mnogi su se pitali da li u mešavini uopšte ima kafe. Ipak, neki stariji ljudi i dalje mogu da se sete njenog bljuzgavog ukusa i kažu da ga se sa gorčinom sećaju.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Možda je bilo mlevenih tarzančića. +