
Kafa sumnjivog kvaliteta, pakovana u nezgrapna pakovanja koja se prodavala, sada već odmaklih devedesetih, u malim Rakić marketima. Bila je, kako Smederevci kažu, prava brlja, ali je njena jako pristupačna cena učinila nju dobro prodavanom. Recept te kafe bila je misterija koliko i recept za koka kolu. Mnogi su se pitali da li u mešavini uopšte ima kafe. Ipak, neki stariji ljudi i dalje mogu da se sete njenog bljuzgavog ukusa i kažu da ga se sa gorčinom sećaju.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Možda je bilo mlevenih tarzančića. +