
ustanem ujutru u 5, nema tuširanja, pranja zuba i ostalih gluposti, brzo se oblačim u zemunsku narodnu nošnju (pošto je jutro donji i gornji deo treše može da bude rasparen npr. dole Nike , gore Umbro) i onda kreće sprint od zgrade na 200-250m. Ovaj sprint ima dve funkcije: 1. da se nacrtam za prvu turu tačno u pola 6 ispred pekare, a 2. da zauzmem sto bolje mesto u redu (nikad me možes biti prvi jer Cale i Kiza nisu ni spavali i čekaju na taj burek kao Japanci na PlayStation5. Al` dobro, ne mora prva tepsija da bude. A onda dolazi finale: Ooo, `de si komsija! Kol`ko cemo? A ja onda već opijen mirisom one prve i druge tepsije ponosno: CELU komšo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
hm