
Речи које смо ми, деца, слушали приликом сваке куповине обуће током деведесетих.
У бутику:
- Који број носи мали?
- 35
- Ма, узми 37, расте нога!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Jes majku mu uvek mi patike bile bar 2 broja veće :(
Meni su plus podvrtali rukave i nogavice, valjda kako rastu stopala tako i sve ostalo :)
Gdje raste noga? U butku ili u butiku? :)))
+
Oh, bože! To je lasus! Super da si primetila. Ispraviću.
Peeeet!
Peeeet!
Ček', lasus? Da li je ovo namerno napisano?
Не занам шта ми је!
ЛАПСУС!
Zanam? Ovo je već bilo namerno.
Nije boga mi nista namerno. Stvarno ne znam sta mi je danas sa ovim lapsusima.
Pogreši čovek :D
:)))
Ja sam imala jedne cipele koje sam nosila od petog do osmog osnovne. :(
Сечењем ноктију се чуда чине!
dobra
da se odabere +++