
Vođe jednog tima su uvek bila Tihi i Prle, a drugi tim su bile Švabe. Mesto gde se vodio strašan rat je bila neki podrum, park ispred zgrade, šuma ili dvorište. Oružije je pištolj, puška,a ako nema nista od oružija dovoljna je neka daska iz tatine radionice ili neka grana sa drveta.
Igra u kojoj nije bilo bitno da l' si muško ili žensko. Samo jedno je bilo važmo da možes da se dereš iz sve snage: "TRRRRRRRRRR"
Svađe su bile česte:
-Ti se više ne igraš, pogodio sam te.
-Nisi, nemoj da lažes.
-Jesam!
-Nisi!
Posle svake borbe neko je otišao u suzama kući.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.