
Početak predizborne kampanje (rat plakatima), pokazuje koliko su, u stvari, političari mudri ljudi. Otkako su i deca prestala da veruju u njihove dobre namere prema ovoj državi, počeli su da veličaju nedobronamernost oponenata, jer, jednostavno, ne postoji reč koja pokreće ljude na glasanje, a da je nisu potrošili, obezvredili i ugazili. Ne možemo da pišemo da smo pošteni, da ih nismo izdali, da nismo ćutali kad je trebalo da kažemo i da nismo govorili kada je trebalo ćutati? Ne možemo da napišemo da smo dobri? Piši, brate, da su oni gori. Jedino nam je to preostalo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.