
Bespoštedna bitka puna niskih udaraca, naročito u vremenima kad se ratovalo primitivnim alatkama (jer nije bilo kompjutera). Njihova glavna oružja bila su (hm, i ostala) ''dobar je snimak, nije bioskopski, slika 'ne igra', prevod je korektan...'' a naš perverzni odgovor podrazumevao je gledanje filma po svaku cenu, pominjanje rodbine radniku i gazdi, poziv ortaku da pogledate zajedno (deljenje troškova) i, naravno, premotavanje kasete negde do pola, vadjenje iste iz plejera, grozno gužvanje trake, ponovo premotavanje i vraćanje filma pod izgovorom da ima neku grešku i ne može da se odgleda do kraja. Tamo se uvere da je traka zaista sjebana i ponude ti drugi film, ti ga ''nerado'' uzimaš a onaj prethodni preporučiš nekom neprijatelju...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
E ovo me podseti na jednu šašavu epizodu:
http://vukajlija.com/da-l-imam-rogove/85930