
Bespoštedna bitka puna niskih udaraca, naročito u vremenima kad se ratovalo primitivnim alatkama (jer nije bilo kompjutera). Njihova glavna oružja bila su (hm, i ostala) ''dobar je snimak, nije bioskopski, slika 'ne igra', prevod je korektan...'' a naš perverzni odgovor podrazumevao je gledanje filma po svaku cenu, pominjanje rodbine radniku i gazdi, poziv ortaku da pogledate zajedno (deljenje troškova) i, naravno, premotavanje kasete negde do pola, vadjenje iste iz plejera, grozno gužvanje trake, ponovo premotavanje i vraćanje filma pod izgovorom da ima neku grešku i ne može da se odgleda do kraja. Tamo se uvere da je traka zaista sjebana i ponude ti drugi film, ti ga ''nerado'' uzimaš a onaj prethodni preporučiš nekom neprijatelju...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
E ovo me podseti na jednu šašavu epizodu:
http://vukajlija.com/da-l-imam-rogove/85930