
Bespoštedna bitka puna niskih udaraca, naročito u vremenima kad se ratovalo primitivnim alatkama (jer nije bilo kompjutera). Njihova glavna oružja bila su (hm, i ostala) ''dobar je snimak, nije bioskopski, slika 'ne igra', prevod je korektan...'' a naš perverzni odgovor podrazumevao je gledanje filma po svaku cenu, pominjanje rodbine radniku i gazdi, poziv ortaku da pogledate zajedno (deljenje troškova) i, naravno, premotavanje kasete negde do pola, vadjenje iste iz plejera, grozno gužvanje trake, ponovo premotavanje i vraćanje filma pod izgovorom da ima neku grešku i ne može da se odgleda do kraja. Tamo se uvere da je traka zaista sjebana i ponude ti drugi film, ti ga ''nerado'' uzimaš a onaj prethodni preporučiš nekom neprijatelju...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
E ovo me podseti na jednu šašavu epizodu:
http://vukajlija.com/da-l-imam-rogove/85930