Prijava
  1.    

    Razgovori sa taksistima

    ovi razgovori se dele na 2, potpuno različite grupe:
    1. PIJAN SAM. Iako ih se ne sećate, verujte mi, svi razgovaramo sa taksistima kad se napijemo. Pričamo mnogo. O glupostima. Teramo ga da nam dozvoli da pušimo u taksiju. Kazemo mu da cemo da mu platimo kaznu zbog cigare ako ga zaustave. Pitamo ga koliko mu košta auto. Jel ga kupio na kredit, lizing, ili za keš. Kolika mu je kamata na kredit za auto za koji očigledno nema keša. Koliko ima kubika auto. Ponekad ga čak i teramo da nagazi da vidimo "jel stvarno 1400 VolksWagenovih kubika isto kao Opelovih 1600".Trazimo mu karticu da ga zovemo i posle. Teramo ga da pojača narodnjake na radiju. Molimo ga da se nabijemo četvoro na zadnje sediste, i da ćemo, opet, mi da platimo kaznu pandurima jer vozi šestoro u kolima registrovanim za petoro.
    Cak dodje i do neskrivenih simpatija prema čoveku koji vozi taksi u trećoj smeni vikendom. On je car. Pravimo se da nas zanima što njegova ćerka ima korumpirane profesore na faxu. Majke im ga profesorske. Retko mu ostavljamo bakšis, jer će nam te pare trebati za alkohol i cigare.

    2. TREZAN SAM. Ulazim u taxi.
    "Zdravo, idemo u Bulevar Nemanjića 24...".
    On, mozda baš onaj kog smo smorili sinoć u pijanom stanju odgovara: "ok...puuuu jebem mu, sad našli da peru ulice...(ja ćutim) ... nego, šta ćeš na Bulevaru, jel ziviš tamo? Ja sam ziveo tamo, pa mi pukla vodovodna cev, doš'o vodoinstalater dok nisam bio tu, pa mi kres'o zenu...ja ga zateknem, izbušim ga šrafcigerom..dodje murija, ja se predam..odlezim lepo 7 godina, izadjem, nemam šta da radim, počnem ovaj taxi da vozim...AJDE BRE TERAJ TO GOVNO!!! ... i tako ti kazem, bio sam učitelj, a oduvek sam mrzeo decu, evo i sinoć me neka pijana dečurlija maltretirala...bar bakšiš da ostave..nego jel sam dosadan ja...?"