Boldovana paralela podvučena između nečije kilaže izražene u fino zaokruženom trocifrenom broju i stavke u telefonskom imeniku.
"Brate, niko ne želi da se vozi u liftu sa njim."
Geometar u životinjskom carstvu.
Stariji motori, koji su u principu isti kao i ovi noviji i u stanju su da te prevezu od tačke A do tačke B samo nisu fensi i napucani, su "trošili" tj sagorevali mešavinu benzina i ulja. Nisu imali sistem za mešanje pa je bilo potrebno ručno zamešati mešavinu tj u posudu benzina nasuti ulje pa tek onda sipati u rezervoar.
Milan: Majstore, ajde siđi sa krova, stigla kafa!
Majstor: Evo me. Hrklj, pu! Jebem ti duvan, ubi me. Koja je moja?
Milan: Evo ova, gorka. Može jedno ladno ko zmija?
Majstor: Jašta. Daj i onu rakiju leba ti...
Milan: Evo, majstore. Da ti ja sipam? A, vidim sam ćeš...
Milanov sin: Čika majstore, moja mama je rekla da ne valja piti alkohol a kad tata meša alkohol da je on onda budala.
Milan: Ćuti bre, sine, pusti majstora, ne zanima njega to...
Majstor: Hehe, pusti dete... Pazi sinovac, da ti majstor Pera nešto kaže, jel vidiš ti onog mog apenca tamo, onaj plavi motor?
Milanov sin: Vidim čika majstore.
Majstor: E, ja sam njega davno kupio, joj kako sam tada, khm, vidi sinovac, on ide na mešavinu i evo 30 godina mu ništa ne fali...tako i majstor Pera cepa mešavinu i vidi me, ko mladić! A ne ko tvoj tata, njemu žena brani da pije-on je takav čovek al zato mene zove da mu zidam odžak...
Manje poznata izreka sa juga Srbije. Odnosi se na srećnika, vanserijskog usera, kome sve polazi za rukom.
- Video sam Vladu juče.
- I, kako mu je?
- Super, bio na letovanju u Španiji, tamo odigrao neku srećku, dobio 250 miliona evra.
- Jebem ti, njemu prst u dupe da gurneš, šećer bi izvukao.
U mojoj glavi živi jedan drvodelja. Pravi najdivnije lukove i drvene pregrade, rezbari neverovatne ukrase i dekoracije, a ume i da izveze pravu čipku od drvenih letvica da padneš na dupe od divljenja.
U mojoj glavi živi jedan kuvar. Kuva fantastična jela i sprema lepe kolače. Kad on nešto skuva ili ispeče, prosto ti dođe da samo gledaš i ništa ne diraš koliko lepo izgleda.
U mojoj glavi živi i jedan zidar, njegove su kule legendarne, a vitki stubovi se penju do nebesa. Građevine su mu tanane i prozračne kao da ih je pauk ispleo.
Tu živi i jedan talentovani slikar, on i još par umetnika dele studio koji su im drvodelja i zidar napravili. Odmah pored njih su i učitelj, tesar, pekar, advokat i sudija. Sa druge strane ulice živi jedan stari policajac, ali on je već pred penzijom i samo se smeška ostalima, a nikad ne viče. Pored policajca stanuje i jedna devojka, pojma nemam odakle ona tu. Samo se doselila jednog dana i ne mrda odatle. Ima punu baštu predivnog cveća.
Na samom kraju sela živi jedan vojnik pacifista, nekad je bio ambiciozan i mlad, a sad mu je samo ostala navika da ujutro porani, uradi nekoliko vežbica i pozdravi državnu zastavu. Dalje od njega, u šumici pored sela, žive par pustinjaka i dva monaha, ali oni su sasvim otkačeni i ne dolaze često u selo. Samo svrate kad je seoska slava ili neko drugo veselje.
Ja samo ponekad pozovem nekog od njih koji mi je potreban da mi pomogne. Ne umem baš da budem vešt kao oni, ali sklepam dobru drvenu klupu, sazidam čvrst ravan zid, skuvam par finih jela, nacrtam ponešto, napišem neki tekst, posadim cvetić ili voćku. Poranim samo subotom, ali ne radim vežbe jer sam len. Ponekad se i otkačim baš kao ona četvorica iz šume, ali to ne radim prečesto. Ne bih da ispadne da sam lud.
Nešto sam načuo ovih dana da se sprema svadba. Udaje se ona devojka što voli cveće za onog mladog vojnika pacifistu. Bojim se da ću morati pozvati i nekog lekara da se doseli, trebaće mi nešto protiv glavobolje...
Po sistemu, šta će detetu tolke pare, retoričko pitanje koje svaki roditelj postavi sinu, kad za rođendan ili dolazak nekog rođaka iz inostranstva zabode kakav keš. Šta će detetu tolke pare, ne zna on šta je to, mi ćemo za to da platimo struju i telefon, a od sledeće plate dobiće tu igračku koju tolko želi. Posle par godina uzimanja harača od deteta, ovaj izvali o čemu se radi i seti se da je uvek bio kraljan od strane roditelja kada je dobijao keš, pa više ne želi da mu roditelji bilo šta čuvaju, ali posle par šamara da i onu ušteđevinu od 5 i 10 dinara. Neki iskusniji bebci lažu pa prijavljuju manju cifru i pola zadrže za sebe, kad konačno shvate kakve diktatore imaju u kući.
-Sine, kolko ti je dao para tatin rođak Mile?
-Sto evra, jeee.
-Samo? Kakva je on cicija postao.
-Hoćemo da idemo da kupimo onu igračku što mi se sviđa?
-Kako ne... A sine, oćeš mama ti čuva te pare, pa da idemo sutra da kupimo?
-Evo mama. Jedva čekam sutra!
------Sine, kolko ti je para dao tatin rođak Mile?
-Sto evra.
-Samo? A je l oćeš da ti mama čuva te pare?
-Kao prošle godine? Ako mora...
------Sine, kolko ti je para dao tatin rođak Mile?
-Pedeset evra.
-Cicijaš pravi, nula od čoveka, kao i svi tatini rođaci!!!
-Oćeš ti da mi čuvaš pare, mama?
-Oće mama, oće...-Hihihi, imam novi dres Zvezde...
Prevozno i sredstvo za obradu zemlje koje je obeležilo propast Srbije krajem starog i početkom novog milenijuma. Prvo je preko Sremske Rače dovezao ljude ostavljene i zaboravljene od svih. Dok je nosio porodice koje su bežale od oluje iz pustoši preko pustoši u pustoš, na granici su ga preuzeli političari. Parkirali su ga ispred skupštine, zagledali ga sa svih strana i raspravljali može li u njega da se sipa patriotizam. Nakon što im je Evropska unija rešila tu dilemu sa parkinga su ga odvezli paori. Iskoristili su ga da pokažu da se i partokratija može izmusti. Pola kofe, ali može. Sad čeka negde na putu Kuzmin-Laćarak da ga neko odveze zaustavnom trakom autoputa na neke druge barikade i sanja vreme kada je pod orahom bio više nego na asfaltu.
Zombi-deda iz komšiluka, koji plaši i decu i odrasle.
- Mamaaaaa, mamaaaaa, buhuhuuuuuuuu!!!
- Šta se dogodilo, sine, što plačeš?!
- Oterao nas je...:šmrc!:...opet nas je oterao, buhuhuhuhuuuuu!!!
- Ma, ko vas je oterao, dušo majkina, sad ću ja da se obračunam sa njim...
- Deda...deda...deda...deda Tozaaaaa!!!
- Hm...:glp!:...ovaj...igrajte se ubuduće negde drugde, sine, ipak je on star čovek, ok?
Drugi najčešći uzročnik neželjenog potomstva, odmah iza famoznog izbušenog kondoma.
- Stari, reci dragička.
- Opet neko žestoko sranje, predosjećam...
- Čestitam, postaćeš deda!
- Veprino napaljena, juče si proslavio sedamnaesti!
- A jebiga, znaš kako je kad zasvrbi... Mor'o sam negdje da ga stavim...
- Stavim ti ga majci! Ženo daj kurblu, ovjeriću ga k'o semestar, očiju mi!
Muškarac, jer vazda to muškarci rade, koji čini jedan vid prevare, a da nije niti pogledao drugu pripadnicu njima neprijateljskog pola.
U pitanju je, tako da je nazovemo, video prevara, to jest gledanje zajedničke serije skidane sa neta malo unapred, a bez ženinog znanja.
Naravno, do toga dolazi najčešće zbog toga što se žene stalno prenemažu, pa ih te boli glava, te imaju posla po kući, pa samim tim tempo gledanja je sporiji od onog koji bi muškarac želeo.
- Je l’ se na poslu gledaju serije, a?
- Ma nemam puno posla matori, pa reko’ da bacim ždrak na jednu, dve epizode.
- Ček ček, pa zar ne gledaš ti “Voking Ded” sa ženom ono beše?
- Ma gledam, ali mnogo to sporo sa njom ide. Odgledamo pet epizoda nedeljno, a mene, brate, zanima ‘oće li više naći tu Sofiju u šumi, jeb’la ih Sofija.
- Ne valja ti to što varaš ženu, ako te provali najeb’o si. Seti se kako sam ja proš’o sa “Brejking Bedom”.
- Ma opušteno, bolji sam ja glumac od tebe. Iznenadim se i kad treba i kad ne treba.Nedelju dana kasnije:
- Marko, ‘ladno je Sofija sve vreme bila u ambaru!
- Iju, ne verujem.
Jednostavan čin seksualne inicijative u kom je ne pitaš da li hoće ili praviš neku situaciju da do toga dođe, nego je samo onako jednostavno, najnormalnije, pomalo grubo, ali ne kasapski, privoliš na to.
Treba vežbe, treba znanja, ali u principu to je ta zaostavština iz prošlosti duboko ukorenjena u njihovom mozgu, samo što u današnje vreme ne možeš da je lupiš toljagom po glavi ili da je siluješ jer si zauzeo tu teritoriju. Ostalo je ono da si ti ipak muškarac, osvajač i ako tako nastupiš, bez pametovanja i palamuđenja i samo je uzmeš, šanse su devedesetpet posto da ćeš jebati.
Ne mešati sa silovanjem. Ako kaže ne, znači da vežbaš još malo.
- Ne seri da si dva dana blejao sa njom na moru, sami u sobi i nisi je jeb'o?
- Pa nisam uspeo. Prvo sam probao onako da ubacujem one dvosmislenosti, znaš onaj fazon kada navodiš na tu priču, jedno kažeš, drugo misliš, ali suptilno i to. Onda sam probao sve više da prebacim priču na seks, kada god može. Da se naloži pričajući o tome. Na kraju sam neke afrodizijake pokupovao, med, školjke, vino i svašta tako nešto i kurčina. Ništa.
- Koji si ti magarac, nevera. Ja sam je sinoć jeb'o i to kod nje kući.
- KAKO BRE!? KAKOOOO!?
- Pa nemam pojma. Odn'o joj neki fleš sa filmovima što mi tražila, rekao joj da mi donese čašu vode samo pa palim, ona donela čašu vode, meni se dig'o kada sam je video u onom šorciću i ja je uz'o tu na podu kod vrata. Posle smo pili vino i to ono koje si kupio na moru. Odličan izbor. Suvo i onako oporo. Ne volim ona slatka sranja.
Jedno je praviti tortu, a nešto sasvim drugo posmatrati taj proces. Čekati te dve "viljuške kojima ne možeš da ubodeš" da bi sa njih pojeo nešto malo srednjeg fila "Švaler" torte (onaj u koji ide lomljena čokolada), bilo je slađe nego prejedati se uvoznim Kinder čokoladama. Malo je tu bilo fila količinski, jedva za kafenu kašičicu. A opet tako slatkog. Lepšeg nego prstima. Slađeg nego posle, sa ostatkom torte. Vraćaš viljuške sa više fila na bradi i oko usta nego u samim ustima, mljackaš i pitaš jel možeš i ti malo.
Dobiješ.
Težak je na prvo držanje. Trese se i galami. Ali belanca pod tim viljuškama tako skladno osciliraju i pretvaraju se u kremastu masu vrlo brzo. Ovi današnji su nejaki. U svakom uputstvu piše da ne bi trebalo da rade, bez prekida više od 60 sekundi. Kažu da je to zbog plastičnih delova. Gorenje ima plastične delove takođe, ali to su delovi sa dušom. Kec, dvojka, trojka... Četvorke se već bojiš. Možda će poleteti, nestati, pa se više nikada neće praviti tako lepe filove. Dosta je. Mama okreće posudu da proveri kvalitet ulupanosti, istu onu posudu koju si u zabavištu nosio kao šlem kada si glumio Biberčeta i spašavao Lepu od Ale. Belanca ne ispadaju, a Mikser vraćaju u kutiju. Biće miran do sledeće nedelje.
I tako opet. Još jedan najlepši fil, još jedan radni dan miksera. A do tada ćeš morati da se zadovoljiš tortom, Žele Zekama i Krem Bananicama. Možda i čike koje prave Bananice imaju ovakav Mikser.
- Kevo, nešto razmišljam, jel ti i dalje praviš torte onim starim braon mikserom?
- Naravno! Šta si ti mislio? Da kupim nešto za telad sa Tele šopa? Baba tvoja mi je ovo kupila kad si se rodio.
- Ma, nešto razmišljam. Ajd me zovi kad bude nešto da se muti...
Završila se još jedna radna nedelja. Otišao si kao i toliko puta do sada sa drugom u kafanu na po jednu.
Halapljivo navrćeš prvu rakiju. Ipak je radna nedelja gotova, valja se dezinfikovati. Malo ti se prospe i po bradi. Dok spuštaš čašicu i brišeš svoju bradu, vidiš jednu malu kapljicu rakije kako, poput suze, klizi niz spoljnu ivicu čašice. Ne znajući zbog čega, zagledaš se u tu suzu.
Navrnu i prva sećanja, ko zna odakle i zbog čega. Setiš se slike sa bukvarom i bojicama, dok si još maštao da postaneš pilot, drugara iz osnovne sa kojima si odavno izgubio kontakt, prve dečije žurke na kojoj si mešao crni i žuti sok, sve do prijemnog ispita. Onda srednja škola - prvo pravo zaljubljivanje, batine, prvo teško alkoholisanje, eksperimentisanje sa raznim stvarima, prvi prijatelji za ceo život.
Fakultet je bio najlepši period tvog života. Studentske žurke, zezanja, spavanje po ko zna čijim kućama, i prvi ukus slobode. Čini ti se da nije bilo memljivog podruma ili ćumeza u kom nisi stanovao. Posle izvesnog vremena, kada kupuješ stvari, više ne gledaš šta je najlepše, nego šta ćeš lakše preneti dalje u svom nomadskom životu. Osetio si po prvi put i šta znači biti gladan. I šta znači raditi, kada ti je kičma pukla preko studentske zadruge, ali si imao prvih par zarađenih crvendaća u životu. Saznanje koliko se teško dolazi do para te je i nateralo da se zabarikadiraš, ostaviš sve po strani i završiš fakultet.
Setio si se i NJE. Ko zna zbog čega i odakle se sad ona pojavila. Kao duh iz prošlosti, koji ti više apsolutno ništa ne znači, čak i ne možeš da veruješ da si sa NJOM ikada i bio. Ali ti je iz nekog razloga drago sećanje na NJU. I koliko god da ih je prošlo između NJE i ove sadašnje, TVOJE, opet ti je nekako draga i pomisao na NJU, i pored svih neprospavanih noći, muka, šetnji po zabitim uličicama samo da se izduvaš, sumnji, strahova, tuge... Shvataš da te je i to očvrslo, i da si zahvaljujući i NJOJ postao čovek. Čovek koji zna šta hoće, koji zna i da pati, da guta, drži u sebi, da bude strpljiv, ali i da uzme ono što želi.
I dođe ti teško kad se setiš onog malog i neiskvarenog klinca koji se slikao sa bukvarom i koji je maštao da postane pilot. Da je znao šta ga sve čeka i kakav će usput da postane, da li bi verovao? I da li bi danas umesto tog klinca plakala rakija kad mu dođe teško, ili bi taj klinac ipak smogao snage i zaplakao da je danas tu, samo da je znao šta ga sve čeka i čega sve da se sačuva usput?
Drugar te prene iz misli. Stigla i druga tura, a ti se zagledao u prvu čašicu.
Žurno brišeš suzu sa čašice dok je neko nije primetio, i nazdravljaš za kraj još jedne radne nedelje.
Simbol za šupak koji ćeš dobiti ako ne obratiš pažnju na ovaj simbol i ne pročitaš sitna slova.
BANKA PIRANUS KEŠ KREDITI – VRATI KAD MOŽEŠ, PLATI KOLIKO MOŽEŠ!Potpisivanjem ugovora Banka Piranus postaje ekskluzivni korisnik vaših unutrašnjih organa pogodnih za transplantaciju u slučaju: smrti, kome, privremene sprečenosti za rad ili povrede ostalih odredbi ugovora.
SAMO DANAS! SAMO U VAŠOJ MESARI „ZAKLANOVIĆ“!
POKLON - KILO SUVOG ZLATA UZ KUPLJENO KILO SUVOG VRATA!Poklon svakom hiljadudevetstodevedesetdevetom kupcu koji kupi ne manje od kilogram suvog vrata mesare „Zaklanović“.NOVA FLORIDA! KOMPLETNA DODATNA OPREMABESPLATNO! Oprema uključuje bič, lisice, korsete (100% PVC) za nju i njega, zapušače za usta, štipaljke za bradavice.
Još za turaka vajat bejaše dobro zvučno izolovana drvena kućica brez prozora, pristojno udaljena od glavne im kuće. Mesto na koje su željni, izmučeni mladenci (zadrugari) odlazili na prvi bračni 'moč i ostajali tam' dok mlada ne zakači. Danas je ovaj kućerak želja mnoge mladeži, no reala ih jebe snažno k'o junoša u vajatu.
-Magarče di je hilti?!
- U podrumu ćale! De bi bila?!
Drž' se sade mala!
-A imbus?!
-A imbus?! A imbus?! U kredencu, aman!
-Sine, oćeš i tebi da podgreje majka prsulj?!
-Neću mama! Šupičkulepumaterinudatijebemmajkubaš! :sad kad uprem k'o život'nja, biće belaja, baš: hehe. Ooop!
-Aa, aaa, aaj, ajaajaaaj!
-Bato! Ups!
-Znaš li da kucaš magarče balavi?! Mrš napolje jebo te onaj moj kilavi brat što te napravi!
Milunka kupi prnje idemo kod Džekija u vajat!
Izum, čija je masovna upotreba omogućila zavisnicima od klađenja, da se u kladionici zaista osećaju kao kod kuće, i obrnuto.
-Batice vidi šta sam montirao u dnevnoj sobi, nosač za televizor.
-Do jaja brate, k'o u kladži!
Čovek koji zarađuje na tuđoj grbači.
Bilo je to davno, prošle godine.
Moji drugari i ja smo bili u školi, a onda je škola prestala.
Mi nismo znali šta se dešava, penduza je odjednom pobegla na more, a totošarka je zabila glavu u zemlju kao noj i počela da kopa rudu, a ja nisam znao šta da radim pa sam pitao vozača zašto je škola prestala.
On je rekao da je raspust.
Ja sam uzeo moju klampezu i počeo da se hladim za raspust, to je doživljaj, a onda sam zvao moju devojku i ververicu da dođu da idemo kod penduze na more.
Devojka je rekala da ne može da ide jer pomaže drugu kinezu što ga menja robot koji seksa crnca u trećem razredu da uradi domaći zadatak, ona stalno laže nešto.
Jednom mi je rekla da je promenila presvlaku na njenom brmbrmćino, a u stvari je samo razmaglila letromvizor!
I tog puta je isto tvrdila da jaje na jaje kada se stavi i namaže smrt lepkom, ako penduza kine i pada sneg, onda je jaje koje se okreće mućak, a ono drugo jaje nije mućak ako se ne okrene, ali ako okrene jeste, nema pojma, samo laže lažovica!
Penduza je uzela jaje i mućak u dve ruke i pokušala da kine, ali nije uspela i razbila je mućak o totošarkinu glavu, bilo je mnogo smešno i svi su se smejali, a totošarka se naljutila i pokazala srednji prst. Ovaj pero.
Kada smo krenuli nazad, neki čika je tražio karte, mi smo se smejali jer je on bio kondukter, pa se on naljutio i pobegao da tera totošarku jer mu je rekla da mu ženu seksa crnac koji ima sina robota koji ide u treći razred, a alergičan je na smrt lepak.
Nije je uhvatio i ona se zadihana vratila u kupe i onda smo se svi smejali kako je pobegala, a ja sam je onda ogulio i pojeo.
Definicija je napisana za takmičenje "Rođaka od totošarka škola."
Japanac rumunskog porekla. Vanbračno dete. Ćale mu je poznati manga junak Goku Rac, a keva iskusna hentai pornićarka Picako Jama. Zbog obaveza oko snimanja novog rnića Jame sa kolegom Kitako Rukom i potrage Gokua za drevnim Zmajevim mudima, šalju malog kod dede Razvana u Rumuniju. Deda otkriva talenat za fudbal, ubacuje ga u omladince Rapida, a Šipu kroz nekoliko godina dolazi do prvog tima. Nakon dve godine punjenja Romuna u domaćoj ligi odlazi na Siciliju, gde sa Divi Gavajom čini najubitačniji tandem Kalča, a njih dvojica postaju najbolji ortaci. Potpisuje rekordan sponzorski ugovor sa sportskom opremom Sajsi Kuđo i postaje promoter ove marke za južnu i jugoistočnu Evropu, čime je vraća na listu najprodavanijih brendova u Srbiji. Stiče veliku popularnost, i nakon nekoliko afera sa lokalnim čavezama rešava da krene putem svog idola Džona Terija. Zavodi ga Divijeva žena Sajsi Galoma, sa kojom ima seksualnu aferu. Završava tako što ih Divi zatiče na gomili u svojoj vili na Parastosu, kada ubija Šipua.
Divi Gavajo ulazi u sobu i vadi štoljpi iz šuškavca.
-Divi, nije to što misliš!
-Šipu Rac, ma ima da te roknem!
Izraz se koristi kada neko želi nešto da uradi bez prethodnog razmišljanja.
- Brate jel' bi je jebo?
- Na keca brate!