
Ovako se idealno može opisati radno mesto koje je jednostavno izmišljeno da bi neko bio zaposlen preko veze kako bi mu išli staž, crkavica i doprinosi. Ranije tipičnije za državne institucije, no kako je kriza pritegla, sve češće prisutna pojava i u privatnim firmama. Razlika u odnosu na ona neradnička mesta gde zaposleni samo dolaze na posao kada treba primiti platu je u tome što ovde nešto kao i rade, samo što je to toliko beznačajno da je nedostatak njihove pozicije sasvim zamisliv.
Miloje: Sinovac, da znaš da ću ti doživotno ostati dužan za ovo što si me prijavio u svoju firmu!
Pera: E, pa ništa, strikane, nadam se samo da će te brzo vratiti u prošlu firmu, nama je 25000 mesečno u aktuelnoj situaciji velika kinta.
Miloje: Ma hoće, samo ti je to jedna ovako procedura. Šef tražio da se ispoštuje zakon.
Pera: Aha dobro... Nadam se da će ti se dopasti pozicija "koordinatora za internu inspekciju kvaliteta robe".
Miloje: Šta treba da radim?
Pera: Ništa. Kada se desi da stigne neka roba, prebrojiš da li su svi šrafovi na broju, napišeš izveštaj i odštampaš. Ostatak vremena igraš flipere na kompu.
Miloje: E, sinovac, nisam ti ja za te kompjuktore.
Pera: Onda piši ručno...
Miloje: Može.
Pera: Kul. Evo ti špil karata, pa igraj pasijans.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.