 
            1. Kaže se nekome od koga očekujemo da iskoristi svoj isključivi autoritet i sprovede popravno-disciplinske mere nad osobom koja je počela da vileni i izaziva osećaj nelagodnosti u društvu;
2. Suptilan predlog sagovorniku da prestane da ignoriše neki svoj nedostatak, najčešće higijenske ili estetske prirode.
1. 
-Alo bre Kizo, ne vidiš da je ova tvoja lujka opet počela da skače po stolovima, ono - reguliši to brate malo...
2. 
A: Odmakni se samo malo kad pričaš sa mnom, molim te...
B: Kako to misliš?
A: Mislim - reguliši malo usnu duplju, brate...
B: Kako to misliš?
A: Mislim - dismr ti stau, baš onako žešće...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.