
Markirane kese široke upotrebe. Svi ih imamo. Služe uglavnom da biste zavarali oči naivnih posmatrača koji će pomisliti kako umjesto kajmaka, luka, krompira i slanine sa pijace nosite neku ekstra fensi krpicu iz zare, njujorkera, teranove, stradivariusa, lakoste, springfildera ili neke vr' patike iz adidasa, najka, pume, sport impulsa i tome slučno.
Sa takvom kesom jadna masa koja nema para ni za šta ti zavidi jer misli da imaš dovoljno da sebi priuštiš neke blesavo skupe markirane stvari o kojima oni mogu samo da sanjaju.
Eh, kad bi pukla kesa...
(čajniz šop)
-Majica vam dvesto dinali, tleba kesa?
-Ne, ne treba kesa, evo imam svoju...
(na zelenjaku)
-Dva para čarapa 100 dinara, navali narodeee...
-...daj mi ove šarene. Ne treba kesa, imam svoju....
(na pijaci)
-Izvolite, izvolite gospođo, sir mladi, kvalitetan, evo probajte slobodno, kilo samo 400 dinara.
-Dobar je, daćete mi jedan kilogram.
-Dobro dobro, samo da upakujem...
-Nema potrebe, imam svoju kesu...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.