
Sferična masa krvi i mesa leti prema meni, dok u se u pozadini dekapitovano trupište klacka u ritmu izgovorenog "Pukla cev u Borči".
Tad shvatih da gledam Beogradsku hroniku a da je sin Željka Mitrovića mahnito uleteo u zgradu, i manijački mlati mačetom uzvikujući PINK VIL NEVR DAJ, dok kamermanu spaljuje gluteus dezodoransom i upaljačem...
Oko mene su vremešni seljaci, upiru prstom i pokazuju mi sveže ubrane paprike, krastavce, boraniju, grašak... Krezavi su, i dok urlaju frenetično, oblivaju me pljuvačkom koja miriše na beli luk.
Uzeo sam štap i počeo da mlatim po smrdljivoj mački punoj buva. Sa zidova se cede boje i cepajući tapete ugledah mesec utkan u samu unutrašnjost cigala. Panično trčim napolje, rušeći za sobom pijačarske tezge... Rekoh "Zbogom" i ugasih televizor glavicom kupusa...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
оће овако од сличица ако не запалиш у природу
+++