
Pogledao si neki zanimljiv video, još prije par dana, i sad si odlučio da ga pokažeš prijatelju - ali ne znaš tačan naziv videa te vršiš rekonstrukciju pretraživanja ne bi li opet došao do istoga.
A: E, ček još samo minut da ti pustim jednu odvalu...
B: Ajde...
A: Hm... ne znam kako se zove tačno... A sad ću ga naći. Kucao sam "bella ciao", onda je tu naisla neka zenska, aha, evo ga, ona i neki harmonikaš, da, ali nije plejlista, nego baš video, onda sam to otvorio... hm... šta tu ima... e da, onda od tog autora, mislim, te ženske imaš ono odaberi sve, e tu sam nasao jedan, a gledaj je sto je dobra, uh, neka pesma "Speechless", e da, onda sam to kucao opet na pocetak da vidim original pesme, i ne mogu verovat to peva ona gagagaga... užas. E da, gde sam stao, e sad tu... hm... šta tu imamo, e da, i onda kliknes na onu trecu plejlistu...
(posle 3 minute)
Tadaaaaaaaaaaaaaa, evo ga, a šta kažeš, jelda da je lud?
B: (otišao prije par minuta)
A: B?!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.