Prvo nam je Anštajn predočio relativizam u fizičkim kategorijama, a onda Hofman u kategorijama našeg poimanja stvarnosti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Samo žestoko, samo lucidno.
Do krajnjih granica, i beyond...
Jupiter And Beyond The Infinite. Ko je pazljivo gledao poslednjih dvadeset minuta filma 2001: A Space Odyssey Stanley-a Kubrick-a, shvatiće...Ili mozda neće...
A mozda smo svi mi samo materijalizovane projekcije nečijeg uma zalutale u beskrajna polja paralelnih dimenzija...ko zna...Kastaneda mozda?
Pitaj Meskalita :)
Moj Meskalito je i sam puko od Lophopora Williamsii i izgubio poimanje paralelnog vremena i prostora...
A i paralelne stvarnosti...
Opa, Kvintilijan je biće izrazite kosmičke pozicije, ima ličnog Meskalita. Svaka čast! Btw, ko je odgledao Odiseju, sve će shvatiti i ništa neće shvatiti, tako da se može reći da će shvatiti šta treba.