
Nekada davno bio je vatreni navijač jednog od velikih klubova bivše države. Pratio je svoj klub u svim mogućim sportovima i od srca navijao. Njegov trenutni tempo života nije u skladu sa brzinom dešavanja pa se sveo na sedenje u fotelji i posmatranje veoma napete turske serije sa povremenim prebacivanjem na sportski kanal. Tek da vidi rezultat.
- Ćale, daj kintu da idem na tekmu. Večeras bijemo za finale Evropskog...
- Šta ćeš na toj utakmici, em se umoriš, em promukneš, em ćeš posle verovatno i da se pobiješ s nekim. Bolje uključi ovo tvoje sokoćalo pa da mi diktiraš rezultat da ne prekidam seriju!
- Ih, bre, ćale! Pa gde može da se meri navijanje uživo sa internetom!
- Eeee, ne znaš ti kad smo mi devetstošezdesete pratili na tranzistoru Talja dok pobeđuje Botvinika za titulu svetskog prvaka u šahu preko radio Beograda! Najnapetijih četiri sata tišine na radiju koje sam ikad čuo!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
naprijed naši!
То Брусу. +++
vodimo :)
Водимо, водимо... :) +++
dobra +
Znam taj osećaj, gledao sam meč Fišer - Spaski.
ahahahaha moj tata...+++
Сјајно.
+
Vreme sporta i razonode, lepo beše ... +
ХАХАХАХАХАХА описао мене!
nisam kolega, opisao sam mene juče :)
hehehehe zamisli prenos šaha na radiju krv ti jebem :)
+++
Ne razumete vi mladi to uživanje - odeš na pecanje i uključiš tranzistor, a ono napet prenos u pičku materinu! :))