
To je ono što u početku izgleda kao zabavna množina, kao nešto čega ima puno, u izobilju, nešto tako daleko a tako lepo, nešto što čeka na nas. Kasnije se pretvori u dosadnu jedninu, najčešće sa oklagijom da te mlatne kad se pijan vratiš kući.
- Šone, 'oćeš da idemo malo da jurimo malo ribe.
- Ne mogu, ne smem.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
Sjajno! Odlicna definicija.