Drevni način unošenja vitamina D koji se koristio pre no što su revolucionarno izmišljene AD kapi. Danas se uglavnom ne koristi, osim u nekim ruralnim sredinama te je ostao samo kao sinonim gadosti i nečega odvratnog.
Aplikacija mu je bila posebno interesantna. Budući da ni jedno dete nije htelo svojevoljno da ga uzme, majke u saradnji sa lekarima izmislili su "nosno bezkiseonični zahvat". Obavljao se u strogo kontrolisanoj sredini tako što bi majka svome čedu zapušila nos i kada bi ono počelo da se guši bez kiseonika sasula mu punu supenu kašiku ulja niz grlo. Tada se naravno nije znalo da ljudi ne mogu da dišu i gutaju u isto vreme pa je proteklo dosta meseci pre nego što su je usavršili i izbegli nepotrebna zagrcnuća, povraćanja pa i davljenja. Iako je metod bio efikasan danas bi ga, sasvim neopravdano, osporile mnoge organizacije za zaštitu prava dece i protiv nasilja u porodici.
Ne razumeju srpski mentalitet.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
:D kakav zahvat...? haha