
Večna memorija, da se tako izrazim. Ono što je utisnuto toliko duboko u nas da bi ga se setili u sred mamurluka posle litra rakije pomešane sa koksom, u kanalu pored puta, do struka u blatu, u Moldaviji.
- Šta ti bi da nokautiraš onog lika malopre, ludaku jedan!?
- To je Ćomi narkoman, išo je u osmi razred osnovne sa mojom švecom, skinuo joj jednom suknju pred razredom, govedo jedno. Kad sam došo posle par dana u školu da mu prebrojim rebra, riba se preseli u drugi grad, nikad ništa nisam čuo o njemu posle, dog ga malopre nisam vido. Ti sad jasnije?
- Pu što mi ne reče da ga i ja ugazim malo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.