
Argumenti koji treba da posluže kao valjan razlog da se nešto uradi ili ne, ali u najvećem broju slučajeva se završavaju ili sa "zato što ja tako kažem", ili kao potpune nebuloze.
Letnji dan, sedite u hladnoj sobi i gledate kao se plastične stolice tope na terasi. Idilu prekida vaš otac.
"Valjalo bi da se pošiša dvorište."
"Dobro, 'ajde, pošišaću ga večeras."
"A što ne sad?"
"Pa, znaš da sam ti rekao da ću na bazen posle"
"Dobro, ošišaj dvorište pa idi na bazen"
"Daj, čoveče, jesi bio ti napolju, vidiš kolika je vrućine?"
"A za bazen nije vrućina?"
"Moli...ćale, rado bih ja da ostanem i objašnjavam ti koliki uzročno-posledični paradoks pravi to što si rekao, ali ljudi me čekaju. Pošišaću večeras, a sad odoh. 'Ajd zdravo. "
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+++
Bravo; jako dobro xD