
Puno ime Džordž Endrju Romero.
Poštovaoci/fanovi horor filmova ga znaju kao ćaću svim zombijima.
Iako on sam nije snimio prvi film sa zombi tematikom (nije baš toliko mator), snimio je nekoliko zombi klasika koji nisu samo puko prosipanje krvi i iznutrica propraćeno infantilno/nebuloznim morbidarijama, već filmove sa veoma često veoma jakom porukom.
Nekome je to smešno, ali Romero je u svoje filmove ubacivao mnogo tema (odnosno "obrađivao") koje se tiču svakodnevnog društva: potrošačka manija/groznica, političke vlastodržačke nepravde, rasne nepravde, samo zlo i negativnost u ljudima. Zbog toga su mu mnogi zamerali i smatrali da ide u krajnost, ali je on to totalno iskulirao i nastavio po starom (ne mora se napomenuti da je sve jače "udarao").
Dok serijali kao "Saw" jesu kompletna i detaljna morbidarija (neko to voli, neko ne), Romerovi zombi horori imaju sve što je potrebno: strah, malo više krvi (nikako prenaglašene i nikako prekomerno korišćenje), malo dekapitacije i odvajanja ostalih delova tela, malo iznutrica, malo sasvim ok humora, dobro osmišljenu radnju = dobru zabavu (što horor koliko god strašan bio, na kraju mora da bude).
Detaljnije o Romeru pogledajte ovde http://en.wikipedia.org/wiki/George_A._Romero.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.