Ciganska jadikovka, a mi ostali, možemo da kukamo dok ne odletimo u nebo.
Ne delim ljude po rasnoj, verskoj i još-te-kakvoj pripadnosti, ali, čini mi se da ni u kuknjavi nismo ravnopravni.
Na nekog se obrati pažnja, a neko se ignoriše.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Manja greška "Ne deim.."
+ inače :) i mene to nervira.
Hvala.. :)
Inače, ovo je samo jedan segment, tema je široka i smara i nije joj mesto ovde, ali... eto...
Plus.
Na primjer, zašto o Ciganima (izvinite, Romima) nema potresnih priča/romana/ekranizacija sa temom iz Drugog svjetskog rata? Njihovo tadašnje stradanje se itekako ignoriše. Ne bih ulazila u razloge zašto je toliko toga rečeno o holokaustu, i o Jevrejima uopšte (mislim, podrazumijeva se), ali zašto niko od silnih boraca za ljudska prava (aka: jednog od najmodernijih zanimanja) nije snimio film o Ciganima?
Ako i jeste - zašto u toliko malom broju?
Prosvijetlite me ako griješim; upoznajte me s tim djelima, pa ću sljedeći put bolje ćutati. :)