Prijava
  1.    

    RPG sindrom

    RPG (roll playing games) su vrsta društvenih/kompjuterskih igara kojima je jedna stvar zajednička – XP (experience points). U eri Commodore 64 i Rambo TV Games znao si da si na naprednijem nivou tako što su neprijatelji/nebo/okolina postajali drugačije boje (ljubičasta ostaje najzajebanija kroz decenije!), dok u epohi RPG-a neprijatelji (bili oni na strani svetla ili tame) iz svinja polako prerastaju u zmajeve, iz vukova u katapulte i iz devojčica sa košaricom pečuraka u pegaze sa sisatim ribama na leđima!

    I kako složenija igračka iskustva nailaze, ti si prethodnim obračunavanjem sa nezakonoljubivim šumskim zverima zaslužio progres, tj. unapređivanje i sebe samog, pa i ne primetiš da je preklati Kiklopa jednako jednostavno koliko i plesati Tae-Kwon-Do sa lokalnim dilerima - prosto si previše SREĆAN što sada možeš da nosiš Sekiru Pravdive Krvi (krivica nasumičnih generatora imena po statistikama oružja) i Netrošene Zelene Nunčake Zeta Od Jednoroga!

    Veruješ da si različit, da si oh, koliko samo moćniji od onih neinventivnih igrača koji sigurno i ne znaju da plavi Item-i služe samo da se prodaju kod trgovca (koji je ubeđen da je čistina usred Šume Vrisaka Potamnelih Leprechaun-a najbezbednije i najprometnije mesto za vršenje razmene dobara), kako bi posle mogao da pazariš nešto napravljeno od Afroditine Sline, nego nose kompletan inventar u plavoj boji, i ne primetivši radioaktivno-zelene momente svuda oko ubivenog Boss-a!

    Problem (iako je igranje RPG-a dijagnoza samo po sebi) se javlja kada RPG iskustvo poželiš da preneseš u stvarni život. Kada želiš da od svakoga budeš bolji u svemu, kada osetiš poriv da se potpišeš ispod uspeha nekoga drugog. I što je najgore, to mi je samo dobra donelo! Stigao sam do sada u životu dalje nego što sam se mogao nadati, i prešišao sve one sa kojima sam se poredio. Ali je trik u tome što uvek postoji sledeći „level“, i dok si toga svestan, dok ne presečeš kabel – ne možeš da se odvojiš od ekrana. I svestan da postoji više, postaješ nesposoban da uživaš u trenutku.

    Primer...? Sedim tri dana na Vukajliji i pišem članke koji kurca ne vrede, da bih dobijao neke tamo pluseve za čije babe zdravlje?! Gde ćeš jači primer!