
Način komunikacije svojstven planinskim područjima Balkana. Ide brzinom zvuka, a razdaljina je taman tolika da dva do tri puta čujete svoj eho. Treba imati i grlo za to, što gorštacima sa planina nije problem, jer glasne žice podmazuju slaninom, sirom i kajmakom.
Ima toga i na Alpima, al' oni zbog lavina ostali samo pri jodlovanju, valjda se ne aktiviraju snjegoklizi pri tim frekvencijama, šta li...
- Milutineeeeee! eee! eee! e...
- Šta je koji kurac?! urac! urac! ura...
- Ajde da kavenišeeemooo! ooo! ooo! oo...
- Jebem ti svastiku, vidiš da ima tri kilometra od nas do vas! vas! va... Plus što je snijeg pao! ao! ao! ao...
- Gazi šta ti fali, taman da izgubiš koju kilu! ilu! ilu...
- (Sebi u bradu) More puši kurac, sad ću ti baš doći. Stanojka, dajder pušku i koji signalni metak. Nek misli konj da su došli vanzemaljci.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
http://vukajlija.com/sa-brda-na-brdo/174503
Мада је ок и ова.
Не знам шта сам дао, јебе ме ово говно...
Eee, tu sam se zajeb'o. Ja sve u pretragu kucam "S brda", "Z brda", "Sbrda" ili čak "Zbrda", a ono ništa ne izbacuje. Nema veze, šta god da si dao :)