
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
E, ote mi definiciju, taman sam je mislio postaviti nakon sinoćnje rasprave o tome. To su izrazi koji se koriste u restoranu "Kod Zore" u Banjaluci.
Đes?
Štaš?
Šjoš?
Sjeo?
Ćmićmi?
O komsija, jel to onaj birc oreko outa banovog spomenika, kod taksi stajalista?
Yok, ovaj se restoran nalazi u podzemnom dijelu starog zanatskog centra. Restoran domaće hrane s krajnje opuštenom atmosferom i pogledom na jedini sex shop u BL. Gosti redovno hrane vrapce i golubove ostacima kruha pa se vrapci ne libe doletjeti na sto. Vlasnica restorana krajnje originalna i osebujna pojava u banjalučkom ugostiteljstvu. Muzika: folk hitovi 80-ih. Razgovor teče otprilike ovako (skraćena verzija):
A: Đes?
B: Eo.
A: Štaš?
B: Šta imaš?
A: Sataraš s rižom, pire krompir s makaronima, ćufte u bijelom sosu, gra' s kob...
B: Daj m' gra' i pivu.
A: Kojuš?
B: Daj m' "Nektar".
(nakon jela)
A: Sjeo?
B: Da.
A: Šjoš?
B: Jok.
(nakon plaćanja, obraćanje prijatelju za stolom)
B: Ćmićmi?
C: Aj, samo da popijem pi'u.
Ah, da. Znam za to mjesto. Tamo sam cesto blizu isao u Swordfish :D Ima jos jedno dobro mjesto, u Rosuljama, kod Jure. Isto po JUS-u.
Sva se dobra mjesta zovu "Kod nekoga" ili imaju neko žensko ime: Kod Zore, Kod Mire, Kod Ruže, Biljana, Kod Jadranke...