
Slava je. Kuća puna neiskusnih alkoholičara, i svako traži klasična žestoka pića pravivši se da im prijaju, ustvari ih se gade. Na vrhu stola sedi stariji čovek, po licu mu se vidi da je iskusan u ispijanju pravih srpskih alkoholnih pića. I onda, sačekavši pravi trenutak, kada je video količinu neiskusnosti, video tvoj izraz lica, prevrtanje očiju i mumlanje sebi u bradu, začuje se grub, hrapav ali jak glas koji kaže: "Mali, baci ovde jedno s kraja frižidera!" Muk. Svi gledaju u tebe, pa u njega, pa opet u tebe pa se vrate na njega, kao na teniskom meču. Ti se nasmešiš, doneseš piće, začuje se otvaranje staklene ambalaže i prvi najslađi gutljaj.
Moj deda.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Zna deda +
Znao je...