Slava je. Kuća puna neiskusnih alkoholičara, i svako traži klasična žestoka pića pravivši se da im prijaju, ustvari ih se gade. Na vrhu stola sedi stariji čovek, po licu mu se vidi da je iskusan u ispijanju pravih srpskih alkoholnih pića. I onda, sačekavši pravi trenutak, kada je video količinu neiskusnosti, video tvoj izraz lica, prevrtanje očiju i mumlanje sebi u bradu, začuje se grub, hrapav ali jak glas koji kaže: "Mali, baci ovde jedno s kraja frižidera!" Muk. Svi gledaju u tebe, pa u njega, pa opet u tebe pa se vrate na njega, kao na teniskom meču. Ti se nasmešiš, doneseš piće, začuje se otvaranje staklene ambalaže i prvi najslađi gutljaj.
Moj deda.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Zna deda +
Znao je...